Altran – restoran sa Michelin zvezdicom za dušu i telo

Altran

Pošto smo bili oduševljeni prvom posetom ovom restoranu, tražili smo zgodan trenutak da ponovo odemo tamo i prepustimo se njihovim gostoljubivim i ukusnim čarima. I ovog puta je sve bilo kako treba. Doduše nije bilo tog wow efekta, pošto smo znali da nas očekuje. Klopa je opet bila i interesantna i ukusna, jedino što je pri ovoj poseti, gotovo polovina jela bila previše slana. Ne znam šta se desilo, idem logikom svi imamo jedan od onih dana ili je možda kuvar bio prehlađen pa nije imao osećaj za slonoću. No gostoljubivost, ambijent, usluga i interesantnost klope i sve ostalo je tako prijatno da se i ta slanoća kod nekih jela dala preživeti🙂.

Pošto su oni u Italiji, blizu Gorice, i ovom prilikom smo pre večere kod njih, sebi priredili mini izlet – obilazak Udina, po koji aperol spric, shooping😉. Potom prosecco u centru mestašca Ruda, gde smo se nalazili sa prijateljima da bismo zajedno otišli na večeru kod Gvida u Altran. Ono što je bilo interesantno kod svih tih aperitiva, je da obavezno daju čips uz pićence a u mestu Rudo su su nam dali još čitavu ˝večerinku“, toliku da nismo smeli sve da poklopamo jer ne bi imalo mesta za Altran.

Sve smo tako isplanirali, da smo tačno u 20h kada otvaraju za večeru, mi bili prvi gosti – ono da ne propustimo nijedan dobar trenutak😜. Iako je bilo leto, na žalost vreme nije bilo za sedenje napolju ali se dalo popiti aperitiv u bašti, Belini (šampanjac sa breskvama) koje je konobar na veoma atraktivan način spremao pred nama.

Pošto je sada priroda bila u punom jeku, malo smo se pre večere prošetali po imanju, tačnije otišli da vidimo prirodno jezero koje je tik do njih, a koje koriste za navodnjavanje i svojih vinograda. Ne prave svoja vina već daju vinograde uslužno na korišćenje, ali je veoma lepo i jezerce i imanje. Nekako je čudno da si u restoranu sa Michelin * a šetaš se slobodno po imanju kao da si na nekom salašu.

Altran
Zalazak sunca na no name jezeru kod Altrana

Dobrodošlica se sastojala iz 3 izuzetno ukusna i lepo prezentovana zalogaja. Kanelon sa puterom iz Normandije i travkama, grisine sa bakalarom (preukusne) i ćufta od fazana sa bademom – i lepo i ukusno.

Za klopu smo se prepustili njihovom degustacionom meniju (mesno- ribljem) sa napomenom da obavezno jedno jedno jelo mora da bude rižoto kojeg god ukusa (prošli put smo bili fascinirani njime). Za vince smo se isto prepustili njihovom izboru, ne u smislu uparivanja vina sa klopom, već da nam preporuče vino koje bi se slagalo uz klopu. Prošli put su nam otkrili Damjana prelit, pa smo želeli da nam i sada otkriju još neko novo. Izbor je pao na Malvaziju od vinarije Škerk – koja jeste da je bila malo drugačija malvazija nego što smo navikli, ali dobra i odlično se slagala sa svim što smo jeli te večeri.

Prvo jelo se isto sastojalo iz 3 dela. Brancin sa morskim travama – izuzetno efektno prezentovano i odličnog ukusa, gaspaćo sa paradajzom –dosta običan, i parmezan fondu sa šargarepom. Fondu je bio izuzetno kremast i odličnog ukusa po parmezanu dok nisam baš osetila šargarepu, što je bilo i dobro😊.

Sledeći hod je bio izuzetan – karpaćo od kapesanti sa avokadom i travkama. Kapesante nisu bile skroz sirove, već savršeno blanširane – kao da su sirove a nisu (tj. nit sirove nit kuvane), odlične teksture a preukusne.

Usledila su potom malo slanija jela 😒. Čini mi se da dugujem malo objašnjenje oko slanijeg momenta pojedinih jela. Neverovatno je da su  sva jela bila izuzetno ukusna, iako su neka imala previše soli- čak je i za dečicu koja su bila sa nama ovog puta, i za njih je bilo pripremljena posebna poslastica, ragu sa testeninom bio preslan. Odnosno testenina fenomenalna, meso i ragu isto tako ukusni, ali kada se uzme veća količina sosa preslano.

Jelo koje je izgledalo kao mini burger a u stvari je japanski hleb, koji je umesto mesa imao dinstani luk (šalotku), dok je ˝kečap˝u stvari bio krem od goji bobica. Dosta ukusno ali i slanije jelo. Kada sam rekla da je jelo dosta ukusno ali i slanije, dobili smo objašnjenje da so nije uopšte korišćena već je to od soja sosa, hmmm.

Špageti aljo-oljo i peperonćini sa sosom od morske bogomoljke. Uzuzetno ukusno i interesantno ali opet i slanije.

Risoto – njam njam. Rosoto sva sreća nije bio slaniji, sos je bio od morskih trava i savršen. Dodatak su bili i komadići pržene ribe, koja je bila ok, ali što se mene tiče ristoto i bez nje fenomenalan.

Šesto jelo ravioli sa 4 različite veličine i vrste graška sa parmezanom. Ravioli verovatno zbog svoje veličine su se malo izgubili u ukusu, ali je prava-pure esencija graška postignuta. Veoma ukusno.

Usledilo je jelo koje mi se najmanje svidelo – možda zbog toga što i nisam bila spremna za takav ukus u ovom već poodmaklom hodu večere a i što je i ovo bilo slanije – riba gof sa Sicilije, sa rubarbom i kiselom jabukom uz jogurt – jelo izuzetno morskog ukusa koji nisam očekivala, a na momente i dosta slano.

Za kraj slanog dela menija, usledilo je prvo i jedino mesno jelo – teleći obrazi u testu, sa kuvanim povrćem. Odlično jelo, a povrće kao i kapesante , savršeno obrađeno – ni kuvano ni sirovo, odlične teksture i savršenog ukusa. Stim da kako smo za stolom komentarisali, izgleda da  nismo svi imali baš svo povrće u tanjiru, neko je dobio i limun, neko artičoku, ja sam se oduševila boranijom i šparglom – prava esencija povrća i to svako povrće u svom originalnom ukusu.

Pre deserta su nas ponudili da probamo nešto od njihove selekcije sireva iz celog sveta. Iako nije baš bilo mesta u stomaku za to, ipak smo se pomučili ☺🧀 i dobro je što smo to uradili. Sirevi odlični, svaki dovoljno različit a preukusan – dimljena rikota, stilton, camembert sa tri vrste mleka, parmezan…

Prvi u nizu deserata koji smo dobili, je bilo odavanje počasti jagodama – sveže jagode, sladoled od jagode sa kremom, uz mrvice pisaćija. Jagode na žalost nisu bile baš toliko slatke, ali pošto obožavam jagode, prijalo mi je.

Uz desert smo uzeli i po čašicu desertnog vina, po njihovom izboru.  Žao mi je što nisam zapisala čije je, jer je bilo odlično, ne previše slatko a dovoljno aromatično i izuzetno lepog ukusa – znam da je bila mešavina chardonea i …., hmmm, moram ipak da budem japanac i kada klopam, da mi se ovo ne bi dešavalo.

Praline sa ruzmarinom, breskvom i medom, i za kraj još malo domaćih kolačića.

Kako su baš, baš inistirali da nas još nečim usluže, a mi više nismo imali ideju šta bi pili, predložili su nam džin tonik koji smo prihvatili i mogu reći da je baš i prijalo a i odličan je bio da li džin ii tonik to ne mogu da razlučim. Ps. Izgleda da se džin vratio na mala vrata.

Sve u svemu, prijatno veče, izuzetno prijatna večera i iskustvo, da nije bilo tih slanih elemenata bilo bi gotovo savršeno. Mi ćemo za sada da napravimo malu pauzu od ovog restorana jer u okolini ima još dosta interesantanih gostionica, ali i dalje će nam ostati na radaru jer i prijatnost, inventivnost i ukusi koji se ovde dožive, zavređuju da se  s’vremena na vreme napravi izlet do njih.

 

SUMA SUMARUM

Ambijent: veliko dvorište, kuća/restoran skroz prijatno uređeno

Atmosfera: opuštena – kao da si u kući kod nekog dobrog prijatelja

Klopa: posebna kulinarika – umeće pravljenja jela sa malo sastojaka – Prilikom ove posete neka jela su bila slanija -ne znam šta se desilo, ali se nadam da je izuzetak od pravila jer pri prvoj poseti toga nije bilo

Vina: crveno Damjan prelit, inače imaju solidan izbor vina različitih cenovnih rangova, pa su neka i dosta povoljna za restoranske uslove

Cene: više ali vredi $$$$ (degustacioni meni 95 eur (mesno-riblji), ali ipak imaju Michelin *)

Njihov sajt: nemaju sajt već samo fb stranicu fb osteria altran

Rezervacija: obavezna

Highlight: gostoprimstvo – kao da su samo nas čekali; klopa – rižoto, capesante

Moja preporuka: za prvu posetu degustacioni meni

Tip za dodatne sadržaje:  Udine – obilazak, po koji aperol spric, shooping; Palmanova outlet; Trst;  Cividale dei Friuli ; vinar Damijan (Gorica)