GASTRO MADRID – tipična madridska klopa, gde klopati i još po nešto gastro

U Madridu ne možete ostati gladni. Klopa je na svakom koraku u vidu barova, prodavničica i restorana. Stil klopanja su najčešće tapasi (tokom dana, ali bogme i naveče) kada se ide od bara do bara na raznovrsne zalogaje. Negde sam našla da taj stil izlazaka zovu tapear.

Doduše dosta lokala radi dvokratno, od oko 13-16h, i opet od cca 18h pa do oko ponoći. Sa druge strane ima ih dosta i koji su otvoreni po ceo dan, kao i par pijaca koje nude tapase, tako da i ne morate da organizujete obilazak grada sa računicom kada ćete klopati.


TIPIČNA KLOPA ZA MADRID

Jamon Iberico (Iberain ham -Iberiko pršuta)  – jeste da je cene kao suvo zlato, ali ako je 100% original vredi probati. Nađe se i neki lokal gde su normalnije cene a bude dobra (mi slučajno nabasali u neki zabačeni bar, gde ne znaju engleski uopšte ali su bili i preljubazni a klopa ukusna – cafeteria Rande, između Royal palace i Templo de Debod)

Chorizo – kobaja koju služe ili samu ili u gulašima/čorbama. Meni se svidela

Churos – za doručak. Ukus je kao mekike samo što su tanje, to klopaju uz čokoladno mleko

Kroketi  – mi smo probali krokete de bacalao (tj. tapas de bacalao)

Paelje i Arroces /arroz (arroces su pirinčana jela servirana ili suvo ili sa sosom). Mi smo nailiazili samo na ˝suve˝ primerke. Interesantno je i to da paelje koje smo mi viđali su ili posebno mesne ili morske, mešanih kakve poznajemo nismo nalazili.

Manchego sir  – ovčiji sir koji mora biti staran 60 dana da bi mogao da nosi to ime. Inače imaju veliki izbor i sireva

 

Cocido Madrileño  – gulaš/čorba od povrća, leblebija, chorizo i svinjetine. Obično se jede iz 2 ili 3 hoda. Prvo samo proceđena supa, posle povrće i meso.

Callos a la Madrileña – kažu tipično za zimske dane. Isto varijanta gulaša, servirana u glinenim posudama, a pravi se od tripa (škembića- tj očišćenog želuca), choriza i komadića morcilla (krvavice).

Nije nam se dalo da previše eksperimentišemo sa crevcima pa nismo probali

Još tipičnih madridskih normalnijih jela:-)

Huevos rotos – poznata i kao huevos estrellados (slomljena jaja) – jaja na oko, položena na prženi kompir. Kažu da se obično uz to služi i chorizo, iberijsku pršutu, morske plodove, ili nešto drugo mesnato ili morsko.

Patatas bravas – prženi krompirići (nepravilno iseckani), najčešće sa prelivom od paradajza

Tortilla de patatas – omlet od krompira

španski omlet koji zovu na više načina tortilla española, tortilla de patatas ili tortilla de papas

Bocadillo de Calamaresthe  – sendvič sa pohovanim lignjama

 


PREPORUKE GDE KLOPATI

Casa Salvador – Mi smo ga imali na spisku restorana po preporuci Anthony Bourdaina, i bogme to je odlično pogodio. Uzeti oxtail (volovski rep) obavezno. Ukusan, mekan, jednostvano odličan! Chorizo dobar – još ga simpatično serviraju, cvrči kad ga stavljaju na sto, kao da je još u pećnici. Crveno vino kod njih, ako ga i dalje budu imali u ponudi, Habla del Silencio, nas je baš prijatno iznenadilo + konjak (dobar je, al izgleda da ga sipaju u nenormalnim količinama. Ili smo se mi svideli konobaru, ili su im takve navike, nešto je od ta dva). Konobar u početku nije baš nešto bio ljubazan, al se posle odobrovoljio. casasalvadormadrid

Casa Labra – jedan dosta hvaljen na netu, tradicionalni za tapas. Simpatično je bilo to čim su otvorili (u 18h) bar je već bio pun (kao da su svi jedva čekali da otvore vrata). Nije loš, autentično stara kafanica, stim da je klopa bila i ok al i ništa posebna. Code de bacalao je ok, njega uzeti ako idete tamo. Sir manchego kao i njihovo domaće vino ok. Nemojte tražiti dodatno maslinovo ulje, jer će vam dati malu bocu koju će i naplatiti, a to maslinovo ulje nije baš nešto casalabra

San Miguel market – klopa na ovoj pijaci vas neće baš iznenaditi a i malo je skuplja, al je tamo sve na jednom mestu. Preporučujem je najviše zbog boljeg upoznavanja njihovog stila života a i zbog toga što ceo dan radi, pa ne morate da brinete kad ćete da klopate:-) Više o ovom marketu će biti kasnije u postu, u delu pijace Madrida.

Ako se zadesite gladni kod Kraljevske palate na putu za Templo de Debod – Cafeteria Rande. Mi smo slučajno nabasali a delovao je pristojno, pa smo upali. Povoljno, prijatno i gostoljubivo, iako nisu znali ni reč engleskog. Ako se tamo zadesite, preporučujem za gricku – hamon iberico i njihovo kućno vince.

Nismo bili ali se nama učinilo interesantnim pa zato preporučujem

(Bugdet varijanta) Rodilla cafe – sendviči dosta povoljnih cena, a skroz korektno izgledaju. Nije baš tipična madridska klopa, ali deluje ukusno i dosta povoljno. Cappuccino kod njih skroz ok. www.rodilla.es

(za tapase) Casa Toni  – hvale ga kao tradicionalni tapas bar, jedino što je gužva. Mi nismo uspeli da uđemo, ali je delovalo da je domaće i ukusno. Nemaju sajt samo fb stranicu Casa-Toni

(fine dining restorani)

  • Lhardy – Nisu imali slobodan sto kada smo mi zvali, ali su nam delovali interesantno za ˝sofisticiraniji˝ tapas. Verovatno treba minimum par dana pre rezervisati. lhardy
  • La Gabinoteka – preporučio Anthony Bourdain u No reservations. Delovalo je interesantno u emisiji, a pošto je i oxtail u casi Salvador dobro preporučio, nadam se da je i ovde isti slučaj. Nama je bilo malo daleko da idemo do njih lagabinoteca.es
  • DiverXo – restoran sa 3 Michelin* diverxo  (fuzija španske i azijske kuhinje). Anthony Bourdain ih je isto predstavio u emisiji No Reservations

Tip: kažu da barove i taverne starije preko 100 godina, možete prepoznati po fasadama koje su obložene pločicama, i limenom baru.


 

PIJACE MADRIDA

Pijace zaslužuju da se posete – jer su mesto gde se može osetiti njihov stil života i druženja

Mercado de San Miguel – kao najinteresantnija a možda i najkomercijalnija. Tamo se ide na tapas, a radi od 10 ujutru pa do oko ponoći, vikendima i malo duže. Ima svega i svačega, od sirića, pršute, buratte, tapasa, paelja, pinćosa, slatkiša….  mercadodesanmiguel

Mercado de San Anton – pijaca uređena više u gradskom fazonu, na 3 nivoa. Prvi sprat je pijačno-kupovni, ima svega i svačega svežeg i lepog, 2. sprat je sa tapas barovima i na trećem su restoranče i kafić na terasi. Kažu da u restoranu, za neku simboličnu naknadu, spremaju gostima klopu od namirnica koje su kupili na pijaci. mercadosananton

Mercado de Anton Martin (na google maps je označena kao best of Britain iz meni i dalje nepoznatog razloga) – to je već više pijaca u onom smislu u kom je mi poznajemo. Interesantno je videti šta sve oni prodaju i kako to izgleda – celi mali prasići, tripe, ogromna jaja (deluju kao nojevska, al nisam uspela da shvatim čija su), piletina, hamon…. U turističkom smislu su interesantnije prve dve pijace, jer imaju taj tapas štimung, ali ako se zadesite blizu nje, što da je ne obiđete mercadoantonmartin


SLATKIŠI

Od njihovih domaćih slatkiša ništa nas posebno nije privuklo, ali smo imali otkrovenje, slučajno naletevši na jednu radnju koja je imala zvučno ime na kutijicama u izlogu (Albert Adria*).

Ispostavilo se da su to čokolade Vicens kompanije koje se rade u saradnji sa Albert Adriom. Normalno da smo uzeli više različitih da probamo. Svaka je definitivno prava, ozbiljna poslastica! Nismo još poklopali sve, ali mi za sada vodi gin tonic (bela čokolada, koju inače ne volim, oseća se gin ali u pozitivnom smislu, plus na kraju ostaje pucketavi aftertaste – prava žurka u ustima). Tih Vicens radnji ima dosta i u Barseloni. Preporuka – ako naletite na njih, obavezno probajte, barem jednu! vicensonline/albert-adri-natura

*Albert Adria je brat Ferrana Adrie, chefa bivšeg svetski poznatog i priznatog restorana El Bulli. Sada ima svoje lokale u Barseloni, a u El Buliju je bio zadužen za poslastice. Inače El Bulli je bio restoran sa 3 Michelin zvezdice, i smatran za najinovativniji restoran na planeti. Zatvoren je 2011, a sada radi kao kreativni centar. Braća su, kako sam shvatila nastavila saradnju i u nekim restoranima u njihovom vlasništvu (6 restorana veoma blizu jedan drugog u Barseloni)

 


PIĆA

Vina – imaju veliki i dobar izbor, i uglavnom nisu skupa. Mi smo se skoncentrisali na vina iz Rioha regije

Pivo (cane) – dosta se konzumira, a ide dobro i uz tapas

Šeri – nisam nešto ljubitelj, al imaju dobrih

Interesantno: Izgleda da žestoka pića serviraju u veoma izdašnim porcijama. Ili ne znaju kako da serviraju jer se ne konzumira često ili je obrnuto, vole da uživaju u žestini. To kažem zato što smo posle klope u jednom restoranu naručili konjak, i dobili pozamašne porcije ( kao da je sok sipao). Nismo bili sigurni da li je hteo da napravi gest ili je to normalno, a onda sam drugo veče imala priliku da pijem ˝bure˝ gin- tonica. I tu je u čašu sipana pozamašna količina džina, praćena flašicom tonika. Toliko je bilo džina da sam celu flašicu odmah iskoristila


Promovisano – samo za turiste

Sobrino de Botin – Najstariji restoran na svetu po Ginisu (neprestano radio od osnivanja 1725 godine). Krcat je, al deluje da je krcat turistima, tako da ne znam za klopu. Možete da uđete čisto da možete da kažete gde ste bili. Update jul 2018 godine za ovaj restoran, gledajući neku emisiju na tv-u gde su objašnjavali klopu koja se tamo sprema, deluje da se ipak i sa hranom lepo ophode i da se trude da je spremaju po starim, tradicionalnim receptima – tako da je ipak možda i za klopati kod njih, pečeno prasence ili Cocido Madrileño.

Cafe central Jazz club  – jazz club koji je na listi najboljih svetskih jazz klubova. Preko dana imaju i klopu, a uveče je svirka od 21h, ulaz je od 12-18 eur. U stvari deluje namešteno, minijaturno i više ispromovisano nego da je dobro za svirke


za kraj gastro priče o Madridu

TERMINI KOJE KORISTE

Tapas – male porcije nečega, i Raciones – porcije za više ljudi.

Interesantan info:  Otkuda naziv tapas. Tumačenja ima dosta, a ja sam prvo naletela na ova 2 koja su mi i najinteresantnija. Tapa – znači poklopac, i legenda kaže da je inicijalno nastao, tako što su se čaše prekrivale grickalicama, da bi se sprečilo da vinske mušice upadaju u njih. Druga priča kaže da je kralj Alfonso X el Sabio, da bi smanjio pijanost i loše vladanje, zabranio tavernama da poslužuju vino ili alkohol ukoliko nisu praćeni malom količinom hrane. Igrom slučaja dok je kralj bio u jednoj gostionici i pio vince koje mu je gostioničar poslužio uz pršutu, počeo je da duva vetar pa je gostioničar prekrio kraljevu čašu pršutom, tako da pesak nije upao, što se kralju dopalo pa je tražio još jednu čašu, tj tapa, i tako je sve počelo😀.

 

 

Comments

  1. Pingback: MADRID praktični saveti i neka zapažanja – Lepo je živeti

Comments are closed.