Theodosius – novi restoran u Vipavskoj dolini za posetiti

Za ovaj restoran smo čuli od gospodina Krapeža, vinara iz Vipavske doline, pa smo morali da ga isprobamo, pošto kao što znate, uvek smo u potrazi za novim dobrim gostionicama😋.

Otvorili su se u aprilu 2017, tj. renovirali restoran koji je dugo godina bio zatvoren. Nalaze se na uzvisini, na kraju ili početku Vrhpolja (zavisi odakle dolazite😉). Donekle imaju pogled na Vipavsku dolinu, kažem donekle, zato što kuće koje su ispred njih malo zaklanjaju pogled (mi smo bili u zimsko vreme pa zanemarite tmurnost na fotkama).

Unutrašnjost je prostrana, ambijent prijatan, ima malo jakih boja po zidovima ali sve u svemu ok, prijatno je za sedeti duže vreme, još pogotovo kada gori kamin🔥.

Vlasnik Gregor je izuzetno prijatan, skroman, druželjubiv, želi objasniti sve što ga se pita bez nekog preterivanja, već onako životno i rečito – od klope, preko toga kako rade, koji su im planovi… Doduše sve to nam je pričao, zbog toga što smo ga i mi propitkivali a i on je video da nas interesuje. Kaže da imaju u planu da iznad restorana naprave i sobe, tj. kompleks za odmor. Od klope i vina se trude da koriste što više lokalne sastojke, i spremaju od sezonskih lokalnih namirnica. Spram same te priče i odnosa se videlo da stvarno voli to što radi i veruje u to, pa nas je dodatno još više zainteresovalo kakva će klopa biti.

Glavni utisak o klopi – znaju o čemu se tu radi! Doduše nije toliko igranje sa oblicima, načinima pripreme – već dobri sastojci spremljeni na veoma dobar način. Klopa je bila ukusna, dobro spremljena, uglavnom bez previše dodatnih elemenata, tj. skladna. Posle klope smo zaključili i da chef dosta voli nar i neki zeleni začinski prah, ukoliko budete išli shvatićete o čemu pričam😉.

Pozdrav iz kuhinje – guščja pašteta u sosu od jagoda – njam, njam. Ja inače obožavam jagode pa je to bio baš plus sa moje strane. Hteli smo što više toga da probamo pa se i sa chefom dalo lako dogovoriti. Tanjir raznoraznih salama od Cigoja (lokalnog mesara na glasu), lokalne vipavske mocarelle, i jelenov karpaćo – sve je bilo dobro.

Kao intermezzo – tj primo piato ili secondo – zavisi kako se računa 🙂 – smo dogovorili 2 vrste testenina, koje su nam servirane na istom tanjiru. Ravioli sa bundevom, slaninicom i dimljenim sirom – bundevu nisam toliko osećala ali je bilo dobro jelo, dimljeni sir je baš davao šmeka celokupnom jelu. Njoki sa raguem od divljeg zeca – izuzetno, fenomenalno, odlično!!! Jedino što smo zaključili da bi bilo bolje da su nam doneli kao dva odvojena jela, jer se zec malo ohladio, mada i takav je bio izvanredan.

njoki sa divljim zecom (levo) ODLIČNI, desno ravioli sa bundevom i dimljenim sirom -sve dekorisano mističnim zelenim prahom:-)

Za glavna jela, opet smo podelili klopu, ali ovog puta u 2 hoda. Svinjska potrbušina, sporo pečena na niskoj temperaturi, sa palentom, je bila onako. Potrbušina je bila više kao da je kuvana a ne pečena, ali ono što mi je zasmetalo je to što je bilo previše sosa od senfa na tanjiru – kao dekoracija ali i kao prilog, ceo tajnir je malte ne bio prekriven sosom pa nisi mogao baš da ga se oslobodiš (biće jasnije spram slike).

Zato je drugo glavno jelo, sporo dinstani goveđi obrazi sa pireom, bilo fenomenalno. Obrazi mekani, ukusni, odličan sos – baš je bilo za polizati tanjir. Za desert nismo baš puno mesta imali, iako to što je sve što je chef nabrajao zvučalo veoma interesantno. Uzeli smo samo kestenov pire u kaki sosu i bio je super – kremast pire u sosu od kakija, veoma lagano i ukusno.

Tehodosius nas je častio digestivom i kaficom, i mogu reći celokupan ustisak jeste – izuzetno gostoljubivo, prijatno i ukusno mesto. Samo napred!

Inače mala digresija oko imena – jer i nas je to kopkalo a i vi se možda pitate – Theodosius. Veoma neobično ime za restoran, ne samo za Vipavsku dolinu nego i za celu slovenačku regiju. No oni kažu da imaju razlog zašto su ga tako nazvali –  po istočnom rimskom imperatoru koji se dan pre bitke, koja se odigrala u Vipavskoj dolini, popeo na vrh Vrhpolja i molio. Sutradan je zaduvala tako jaka bura, koja je išla u prilog Theodosiju, tako što je strelice protivnika vraćala na njih same 👊💨.

SUMA SUMARUM

Ambijent: prostran

Atmosfera: prijatna, opuštena

Klopa: dobra, lokalne i sezonske stvari

Cene: srednje ka višim $$$

Vina: veliki izbor vina, sa akcentom na vinare iz Vipavske doline

Moja preporuka:  što više svega lokanog probati (zec i obrazi obavezno)

Njihov sajt:  gostilna-theodosius

Napomena: rezervacija poželjna

Tip sa čim upariti: Vipavska dolinaKrapežSutor